Poznati talijanski kipar, Francesco Messina, nije odgajan u vjeri pa je odrastajući bio daleko od toga da postane praktični katolik. Pragmatičan po prirodi, nije imao vremena za priče o čudima.
U proljeće 1945. priredio je izložbu svojih radova u Genovi koja se promovirala plakatima oblijepljenim po cijelom gradu. Tih je dana, u društvu supruge, otišao na večeru s prijateljima koji su bili privrženi Padre Piju. Dugo su razgovarali o svetom kapucinu te kiparu pokazali biografiju svećenika.
Messina ju je listao, a posebno su ga se dojmile prodorne oči Padre Pija na jednoj od fotografija. Nakon večere sa suprugom se vratio u hotel, ali nije mogao zaspati razmišljajući o očima koje je vidio u knjizi o svecu. Oko pet sati ujutro iz polusna ga je probudila zvonjava telefona. Tko bi to mogao biti? Koje bi vijesti mogle opravdati poziv tako rano ujutro? Kako se nije ni naspavao, Messina je bio neraspoložen kad je podigao slušalicu. Dodatno ga je iznerviralo kad je s druge strane čuo glas prijatelja iz djetinjstva koji mu je posvjedočio da je osjetio miris Padre Pija s jednog od plakata za izložbu.
Taj je prijatelj bio dr. Ezio Saltamerenda te je kazalo da se ta “slučajnost” lako može objasniti. Miris je, po njemu, bio znak da Messina odmah krene u posjet Padre Piju i Saltamerenda je nastavio inzistirati na tome da se mora zaputiti u San Giovanni Rotondo. Kipar mu je već htio reći “da ode k vragu”, ali se uspio savladati. Umjesto toga svom je upornom prijatelju kazao kako će razmisliti o tome, ali odmah se i opravdavao rekavši kako ima važnog posla u Milanu. Zaista je otišao u taj grad, ali ga pomisao na Padre Pija nije napuštala pa je odlučio kako bi doista trebao upoznati tog svećenika o kojem svi pričaju.
Nedugo zatim kontaktirao je Saltamerendu i zajedno su se uputili u San Giovanni Rotondo. Bilo je već kasno kad su stigli u samostan, a Padre Pio se već povukao u svoju sobu. Saltamerenda je inzistirao da uđu, a kako su ga fratri dobro poznavali, pustili su ih u samostan. Svetac, koji je bio malo ljut na Saltamerendu zbog toga, okrenuo se Messini govoreći: “A što ti želiš?” Messina je odgovorio da ga je dugo htio upoznati i sada, kada je to učinio, želi se staviti u njegove ruke. Svetac je prilično naglo odgovorio: “Sigurno si u dobrim rukama!”
Padre Pio im je kazao da odu u crkvu i pripreme se za ispovijed te dodao kako će on kasnije sići. Messina je htio reći da se ne osjeća psihički ni duhovno spremnim za ispovijed, ali sveti kapucin je već otišao. Kad se kasnije spustio u crkvu, kipar mu je požurio reći kako uopće nije spreman. No, Padre Pio ga je zaustavio riječima: “Slušaj, ne govori ništa, samo odgovaraj.”
Tako je započela detaljna “revizija” svih njegovih grijeha, od djetinjstva do tog trenutka. Messina je problijedio slušajući kako mu svetac iznosi sve detalje o njegovim prijestupima, a potom se predao suočen s duhovnim ogoljenjem koje je nemilosrdno razotkrivalo sve krivudave puteve njegove duše. Sljedećeg je dana prisustvovao misi koju je predvodio Padre Pio i otišao na svetu pričest. Život mu se radikalno promijenio i postao je jedan od najvjernijih duhovnih sinova Padre Pija.
Često je znao je reći: “Rođen sam 11. travnja 1949. godine” jer to je bio dan kad je upoznao sveca. Sve do smrti Padre Pija, Messina ga je često posjećivao, a nakon svečeva odlaska u Nebo dizajnirao je i izlio u bronci postaje monumentalnog Križnog puta koji nalazi u podnožju brda Castellano uz crkvu svete Marije od milosti.
(P. Cataneo: “Padre Pio Gleanings”)
*Zanimljiva je činjenica kako je kamen temeljac Križnog puta blagoslovio upravo Padre Pio i to samo nekoliko sati prije svoje smrti 22. rujna 1968., a Messina je na petoj postaji lik Šimuna Cirenca zamijenio onim Padre Pija (na fotografiji gore).
Na posljednjoj postaji, uzdižući se iznad oltara na kojem se slavi Sveta misa, Messina je prikazao našeg uskrslog Spasitelja
© padrepio.hr - za više informacija pročitajte Dijeljenje sadržaja i privatnost