Laurentana Carretti, učiteljica iz Bologne, 1948. godine se teško razboljela i ostala prikovana za krevet. Nije se mogla kretati, pa tako i podučavati. Budući da je bila poštovateljica Padre Pija, molila ga je za zagovor i tražila ozdravljenje. Jednog joj se dana svetac ukazao u spavaćoj sobi. Dok je ležala u krevetu, približio joj se i rukom dotaknuo njezino rame, a zatim rekao: “Ozdravit ćeš! Ozdravit ćeš!”. Potom je nestao. Laurentana je bila iznenađena i presretna što je vidjela Padre Pija. Dozvala je muža koji je bio u susjednoj sobi te glasno uzviknula: “Dođi brzo, jer sam vidjela Padre Pija!”
– Nemoguće – rekao je njezin muž.
“Ne, moraš mi vjerovati. Padre Pio me dodirnuo po ramenu”, odgovorila je.
Njezin muž je zatim primijetio kapljice svježe krvi na njezinoj spavaćici. Nije mogao vjerovati te je kazao: “Ovo je čudo. Padre Pio bilocirao se u našu kuću!”
Laurentana je trenutačno ozdravila, a u sobi je iza sveca ostao i miris parfema. Komad tkanine umrljane krvlju stavila je u zlatni medaljon koji je nosila oko vrata niz godina, a na kraju je kupila staklenu kutiju u koju je stavila medaljon. Čuvala ga je kao relikviju, vjerujući da je krv došla sa svečevih ranjenih ruku.
Godine 1968., kada je navršila 75 godina, pomolila se Padre Piju i upitala što bi trebala učiniti s medaljonom koji je smatrala svojim najvećim blagom. Sanjala je svetog kapucina je kako joj govori: “Ostavi medaljon Grazielli.” Dok sam živjela u Sjedinjenim Državama, primila sam Laurentanino pismo u kojem je prepričala cijelo iskustvo. Moj brat Pio, koji je tada živio u Bologni, preuzeo je relikviju iz njezine kuće i donio mi pa sada posjedujem njezino prekrasno blago, koje čuvam s velikom odanošću. Hvala ti, Padre Pio!
(Graziella De Nunzio Mandato: “Padre Pio: Encounters With a Spiritual Daughter From Pietrelcina”)
© padrepio.hr - za više informacija pročitajte Dijeljenje sadržaja i privatnost