Nakon puno godina rada u struci i ostvarenih rezultata, prijavila sam se za napredovanje. Iako za to službeno nije potrebna suglasnost ravnateljice, njezina je uloga u cijeloj toj proceduri vrlo značajna. Prave razmjere njezinog utjecaja shvatila sam tek kasnije, kad su neki kolege, suočeni s posljedicama njezinih postupanja, potpuno odustajali od svog napredovanja. Svjesna cijele situacije i dotadašnjih problema, odlučila sam zatražiti pomoć Padre Pija.
Pripremala sam ispit i molila devetnicu, znajući da je intervencija Padre Pija jača od svake logike.
Tako se i dogodilo: unatoč svim malverzacijama – komunikacijskim, organizacijskim, tehničkim, žalbama i prigovorima upućenim čak i na samo povjerenstvo – ispit sam položila uspješno. Svaki je problem bio jednostavno “nadigran”.
Od svih situacija istaknula bih samo jednu, neobjašnjivu, a to je da je internet, koji je za taj ispit bio od presudne važnosti, uredno funkcionirao baš u terminu ispita, iako je tog dana bio prekid veze na razini cijele ustanove.
Ravnateljici na njezino začuđeno pitanje “Pa kako?!” nisam dala odgovor. Ostalo mi je samo da zaključim: “Padre Pio, znam da si to bio ti! Hvala ti!”
Iako je to samo jedna od brojnih milosti koje mi je Bog dao u životu, zbog ovog sveca ostala mi je posebno u srcu.
(anonimno svjedočanstvo poslano na stranicu www.padrepio.hr 13. travnja 2026.)
© padrepio.hr - za više informacija pročitajte Dijeljenje sadržaja i privatnost